Fatima Ljeskovica (1951) je sa porodicom prije rata živjela u Liješću, a 1993. godine dolaze u “zaštićenu zonu” Srebrenica. Padom Srebrenice, Fatimin suprug Bedrija (1946) i sinovi Mehmed (1972) i Amir (1978) bivaju ubijeni.
Fatima kaže da je u Potočarima vidjela svo zlo svijeta na jednom mjestu.
Arhivu Memorijalnog centra Srebrenica na trajno čuvanje poklonila je novčanik, ličnu kartu, vozačku i saobraćajnu dozvolu koji su pripadali njenom starijem sinu Mehmedu.
„Vjerujem da će se stvari koje sam ostavila ovdje sačuvati. Sačuvati će se bolje nego da su kod mene. Jer ko će ih drugi čuvati nakon što ja umrem?“
Fatimino svjedočenje dokumentovano je u okviru multimedijalnog projekta ,,Memento: Fragmenti Srebreničkog genocida’’, kojeg realizuju Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja.
