Prijeratno prebivalište Rejhe Ademović (1951) je selo Babuljice. Tu je sa svojim suprugom i djecom živjela sve do rata. Padom Srebrenice njen život dobija sasvim novo značenje – suprug Hakija (1943), sinovi Nezir (1973) i Muamer (1980) su ubijeni u genocidu.
I dan danas se sjeća zadnjih riječi koje je uputila svom starijem sinu čiji posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.
„Sine, obuci jaknu, biće ti zima.“
Arhivu Memorijalnog centra Srebrenica poklonila je cipele i jaknu na trajno čuvanje kao sjećanje na njene najmilije.
Rejhino svjedočenje dokumentovano je u okviru multimedijalnog projekta ,,Memento: Fragmenti Srebreničkog genocida’’, kojeg realizuju Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja.
