Od 1993. do 1995. Ramiz Nukić (1961) je sa suprugom i petoro djece boravio kao izbjeglica u garaži u Srebrenici sve do 11. jula kada kreće prema slobodnoj teritoriji. Njegov četvorogodišnji sin Mirzet ga je pri odlasku zagrlio i molio da ostane sa njima.
,,Tad kad mi srce nije puklo od tuge.”
U koloni muškaraca koja se borila da dođe do Nezuka Ramiz je bio sedam dana, a na tom putu su mu ubijeni otac Šahin, braća Behadil i Velid i amidža Ramo. Nakon rata krenuo je u potragu za njihovim posmrtnim ostacima i zajedno sa Institutom za nestale osobe Bosne i Hercegovine je pronašao stotine posmrtnih ostataka žrtava srebreničkog genocida.
Ramizovo svjedočenje dokumentovano je u okviru multimedijalnog projekta ,,Memento: Fragmenti Srebreničkog genocida’’, kojeg realizuju Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja.
