Rifet Malagić (1947) je radio u rudniku u selu Voljavica, gdje je i živio sa svojom porodicom prije rata.
Najteže iskustvo trase Marša smrti, na kojoj je proveo šest dana sa svojim maloljetnim sinom Adisom, bili su napadi bojnim otrovima.
,,Malko sam se dozvao sebi kada je počela padati kiša i grad. Strašan je bio napad bojnim otrovima.’’
Nakon što su se uspjeli probiti do slobodne teritorije Nezuka, Rifet i Adis su otišli u Banoviće i tamo živjeli kao izbjeglice do dana povratka svojoj kući 2002. godine.
Posmrtni ostaci pronađeni su za samo dva člana njegove porodice, a devetoro ih je ubijeno u genocidu.
Rifetovo svjedočenje dokumentovano je u okviru multimedijalnog projekta ,,Memento: Fragmenti Srebreničkog genocida’’, kojeg realizuju Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja.
