Prije rata, Azema Đozić (1965) je sa suprugom Mustafom i troje djece živjela u Potočarima i kako kaže ,,sve nam je bilo potaman i uživali smo”.
Azemi su u genocidu ubijeni suprug Mustafa (1964) i djever Mensur (1966). Mustafa je u julu 1995. zajedno sa braćom i drugim muškarcima krenuo prema Šušnjarima jer je znao da će ako ostane u ili ispred baze Ujedinjenih nacija biti ubijen.
,,Rastali smo se uz obećanje da ćemo se naći na slobodnoj teritoriji za koji dan.’’
Mustafinu fotografiju je poklonila Arhivu Memorijalnog centru Srebrenica na trajno čuvanje.
Azemino svjedočenje dokumentovano je u okviru multimedijalnog projekta ,,Memento: Fragmenti Srebreničkog genocida’’, kojeg realizuju Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja.
