Prije rata Hajrija Orić (1955) je sa porodicom živjela u Gornjim Potočarima. Kada su u junu 1992. godine prešli u Srebrenicu, ostali su užasnuti prizorima i životom koji ih je dočekao.
Nakon što su njen suprug Šahin (1952) i sin Elvir (1976) pobjegli iz Srebrenice, u nadi da će stići do slobodne teritorije, nikada ih više nije vidjela. Šahinovo tijelo pronađeno je u masovnoj grobnici Glogovo 2013. godine, u blizini Bratunca, a Elvirovo u masovnoj grobnici u Snagovu 2008. godine.
Hajrija kaže da nakon njene smrti nema ostati ko da se brine o stvarima njenog sina, pa ih jeodlučila na trajno čuvanje pokloniti Arhivu Memorijalnogcentra Srebrenica.
,,Ovako će zauvijek ostati sjećanje na mog Elvira.’’
Hajrijino svjedočenje dokumentovano je u okviru multimedijalnog projekta ,,Memento: Fragmenti Srebreničkog genocida’’, kojeg realizuju Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja.
