Rat 1992. Vahidin Hadžić (1975) je dočekao sa samo 16 godina.
Padom zaštićene zone 1995. godine njegova majka i četiri sestre su otišle u bazu Ujedinjenih nacija, a on je krenuo prema Šušnjarima. U koloni za bijeg je našao svog oca Junuza (1951), koji je ubijen na putu do Nezuka.
,,Ja sam nekako preživio i zasjedu na Baljkovici, ali moj otac nije bio te sreće.’’
Osim oca, Vahidinu su u genocidu 1995. godine ubijena još trideset četiri člana šire porodice.
Vahidinovo svjedočenje dokumentovano je u okviru multimedijalnog projekta ,,Memento: Fragmenti Srebreničkog genocida’’, kojeg realizuju Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja.
