Početak rata 1992. obilježio je napad na selo Glogova, gdje je Safet Golić (1967) živio sa porodicom.
U Maršu smrti proveo je sedam dana, nakon što je sa još dvadesetak muškaraca među zadnjima krenuo prema slobodnoj teritoriji. Na tom putu je njegov brat Ejub (1958) ranjen tenkovskom granatom, a nedugo zatim je i umro.
,,Potresne prizore ranjavanja i njegov glas nosit’ ću sa sobom dok sam živ.’’
Osim Ejuba, Safetu su u srebreničkom genocidu ubijena još dva brata, Alija (1952) i Ramo (1955).
Safetovo svjedočenje dokumentovano je u okviru multimedijalnog projekta ,,Memento: Fragmenti Srebreničkog genocida’’, kojeg realizuju Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja.
