“Čuvaj nam djecu” su bile posljednje riječi Šuhrinog supruga, Muriza Sinanovića (1963). Šuhra Sinanović (1965) je s Murizom i dvoje maloljetne djece živjela u Bratuncu prije izbjeglištva u Srebrenicu.
11. jula 1995. godine je zadnji put zagrlila svog supruga čiju je tabakeru poklonila Memorijalnom centru Srebrenica na trajno čuvanje.
,,Nikada neću zaboraviti taj trenutak. Zagrlio je djecu i počeli smo da plačemo. Kao da je imao neki predosjećaj da se nikada neće vratiti.”
Šuhrino svjedočenje dokumentovano je u okviru multimedijalnog projekta ,,Memento: Fragmenti Srebreničkog genocida’’, kojeg realizuju Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja.
